Kada je idealno vrijeme za ortodonciju?
Zoran Čeović, DDM, specijalist ortodoncije

Mnogi roditelji dovode, samoinicijativno ili po preporuci obiteljskog stomatologa, djecu na prvi ortodontski pregled sa 13 ili 14 godina. U ranijim dječjim godinama, sa 9 ili 10 godina, neke se nepravilnosti, poput nedostatka mjesta za smještaj svih trajnih zubi nasljednika ili krivi zagriz, mogu riješavati mobilnim aparatima. Mobilni aparati (MOAOA) mogu pripremiti određeni slučaj za kasniju terapiju fiksnim ortodontskim aparatom (FOAOA), tako da se poslije ne moraju vaditi neki trajni zubi radi nedostatka mjesta.

Uz pravilnu indikaciju, mlađa dob pacijenta i faza rasta i razvoja čeljusti, te samih zubi, idu terapeutu u prilog, a na taj način i samom pacijentu. Dakle, bitno je doći na prvi ortodontski pregled u ranijim dječjim godinama, između 7. i 11. godine.

Terapija s MOAOA-om ima smisla do nekog određenog stupnja razvoja čeljusti i izmjene zubi kod pacijenta. S otprilike 12 ili 13 godina teenageri trebaju započeti terapiju fiksnim ortodontskim aparatom. Vrijeme nošenja FOAOA varira, zavisno od težine slučaja, od jedne do tri godine.

Najdugotrajnija su nošenja FOAOA kod tvrdokornih nasljednih anomalija, kao što su:
➔ progenija (donja čeljust je previše isturena prema naprijed)
➔ pokrovni zagriz (gornji i donji prednji zubi nagnuti su prema unutra)
➔ otvoreni zagriz (kada pacijent zagrize između gornjih i donjih zuba ostaje razmak različite veličine)

FOAOA-om se, uz upornost i strpljenje pacijenta i terapeuta, mogu ispraviti položaj zuba, zagriz, te poboljšati izgled i kvaliteta života pacijenta.

Bravice (kopče), koje čine osnovu FOAOA, mogu biti napravljene od različitih materijala: legure medicinskog čelika (sa niklom i bez), kompozita, keramike i zlata. Kompozitne i keramičke bravice su estetski prihvatljivije, a djeluju na zube kao i metalne. Keramičke bravice se izrađuju u nijansama, od prozirnih, mliječnobijelih, pa do plavih, ružičastih i narančastih. Lukovi (žice) koji se postavljaju na bravice idu od zuba do zuba kroz utor na sredini bravica. Postoje i bijelo galvanizirane (bijelom bojom presvučene) žice, ali se nisu baš pokazale kao trajnije estetsko rješenje.

Postavljanje fiksnog ortodontskog aparata je «dosadno», ali bezbolno, jer se bravice lijepe direktno na površinu zuba, a to ne iziskuje nikakva brušenja zubi, anesteziju (injekciju) i slično. Nakon postavljanja aparatića pacijent mora dolaziti na redovite kontrole koje su nekada u kraćim razmacima (15- 20 dana), a nekada u razmacima od 30 do 45 dana.

Važno je kod nošenja fiksnog ortodontskog aparata paziti na način prehrane i higijenu aparatića i zubi. Posebno treba naglasiti važnost higijene, jer su komplikacije uslijed nedovoljne i neredovite higijene brojne i bolne. Zube i aparatić treba prati nakon svakog jela i to prvo interdentalnom četkicom s kojom se otklone ostaci hrane oko samih bravica, između zubi i ispod žice, a nakon toga se polukružnim pokretima običnom četkicom peru zubi i aparatić u trajanju oko tri minute. Uz ovu svakodnevnu metodu pranja i održavanja, preporuča se otići do svoga stomatologa na dodatnu zaštitu zuba fluorom ili nekim drugim preparatom. Ako je potrebno, treba počistiti zubni kamenac ultrazvukom i ispjeskariti zube.

Na ovaj se način zubi čuvaju od mogućeg nastanka dekalcifikacijskih mrlja u caklini, a zubno meso (gingiva) je ružičaste, zdrave boje, ne krvari i nije povećano i bolno.

Nakon završetka terapije, fiksni ortodontski aparat se skida. Skidanje bravica ne boli i brzi je postupak. Nakon skidanja bravica zubi se čiste od pigmenata (boje) zaostale od hrane, kamenca i plaka. Metalnim svrdlom se sa ploha zuba počiste ostaci ljepila, a gumicama za poliranje i četkicama vraća se stari sjaj caklini. Uzimaju se otisci gornje i donje čeljusti, te zagriz u vosku. Po tim se otiscima u laboratoriju naprave modeli (zubi od gipsa), po kojima zubni tehničar izrađuje retainere (mobilni ortodontski aparatići za gornju i donju čeljust). Ovi aparatići služe za zadržavanje zubi u novom, ispravljenom položaju, jer se u protivnom zubi vraćaju u položaj prije početka terapije.

Nakon nošenja fiksnog ortodontskog aparata, uvijek se na neki način mora još određeno vrijeme zube retinirati (zadržati u novom položaju). Postoje razne naprave i metode za ispunjenje ovog zadatka. Jedan smo već spomenuli - mobilni aparatić. Slijedeća je metoda retencija sprešanom prozirnom folijom koju također stavlja i skida sam pacijent, a nosi se noću tokom spavanja i u početku što više sati danju.

Ovaj tempo nošenja traje pet do šest mjeseci, a nakon toga se nošenje aparatića ili folije počinje smanjivati na svaki drugi dan, odnosno noć, zatim dva puta tjedno, pa jedan puta tjedno, a tako ostaje još nekoliko mjeseci, do potpunog prestanka nošenja retencijskog aparatića. Retenciju je moguće izvesti i fiksiranjem po šest prednjih zubi s nepčane strane (gornja čeljust) ili jezične strane (donja čeljust), sa tankom žicom koja se za svaki od šest zubi posebno fiksira materijalom za plombiranje. Prednost je ove metode u tome što konstantno fiksira (retinira) zube u frontalnoj regiji i smanjuje opasnost od povratka zubi u prijašnje, iskrivljeno stanje. Ova fiksacija ne iritira pacijenta, ne vidi se, jer je na stražnjoj unutarnjoj strani zuba, te se na nju vrlo lako priviknuti.

Kod određenih kompliciranijih koštanih anomalija ortodontska terapija se kombinira sa kirurškim zahvatom. Takav se zahvat poduzima isključivo u dogovoru sa pacijentom i njegovim roditeljima. Postupak nije jednostavan, ali su rezultati više nego odlični. Fiksni ortodontski aparati, pa čak i mobilni, nisu indicirani samo kod djece i teenagera. Obje vrste ortodontskih aparata djeluju na sve dobne skupine pacijenata - danas je čak izjednačen broj pacijenata do osamnaest godina i onih starijih. Kod odraslih pacijenata brojne su mogućnosti pomicanja zubi, te ispravljanja njihova položaja i zagriza. Samim time se poboljšava funkcija, a i estetika.

Mobilnim ortodontskim aparatom mogu se ispraviti samo minimalno iskrivljeni zubi, jer on nije tako precizan, a osim toga, broj sati koje odrasli mogu izdvojiti za nošenje aparata uglavnom nije dovoljan za ozbiljnije pomake. Fiksnim ortodontskim aparatom se zubi kod odraslih mogu derotirati, naginjati, skratiti, produžiti i seliti kroz čeljusnu kost paralelno sa svojom uzdužnom osi. Ova selidba zuba je vrlo značajno djelovanje fiksnog ortodontskog aparata, jer nam otvara novo poglavlje zvano predprotetska ortodoncija.

Velik broj odraslih pacijenata kroz život su ekstrahirali (izvadili) ili iz nekog drugog razloga ostali bez zuba. To su najčešće molari (kutnjaci), a njihov se nedostatak teško rješava, jer su to obično krajnji zubi, nosači za mostove. U tom se slučaju protetski rad mora oslanjati na implantate ili je osuđen na neku vrstu proteze. Fiksnim ortodontskim aparatom postojeći se zubi presele u poziciju povoljnu za daljnju izradu protetskog rada, a bez implantata.

Uz malo volje i truda, ovakva terapija ortodontskim aparatom često, ali ne i uvijek, znači da će se pacijentu umjesto proteze moći napraviti stabilniji, a i estetski prihvatljiviji keramički most. A o psihološkom efektu da i ne govorimo. Za pacijente kojima je estetski moment bitan i ne žele da im se vidi ortodontski aparat, postoji takozvana lingvalna (jezična) metoda ortodontskog aparata, što znači da su bravice nalijepljene na stražnju stranu zuba. Taj sistem je vrlo efikasan, čak je i vrijeme terapije nešto kraće.

Najnoviji sistem ove tehnike je 3M-ov Incognito. Bravice su zlatne, izrađuju se po otisku, individualno za svakog pacijenta, zbog čega su puno tanje i podnošljivije od konfekcijskih, što, pak, skraćuje vrijeme prilagodbe i omogućava lakše održavanje higijene.

Svakim danom ortodontske tehnike, materijali i saznanja idu naprijed, a granica nema, odnosno - postavljamo ih mi sami.