Stres na radnom mjestu
Višnja Majsec Sobota, prof. psihologije
U prošlom broju govorili smo o nekim načinima za smanjenje napetosti i stresa. U ovom broju govorit ćemo o suočavanju sa stresom te o tome jeste li upravo vi osoba podložna stresu. Govorit ćemo i o tome koje su posljedice za poslodavca i društvo u cjelini, ako se na vrijeme i na pravi način ne suoče i ne reagiraju na stres zaposlenika.
Stres izazivaju različite pojave i situacije u kojima se možemo naći. Na neke od tih pojava možemo utjecati, dok su neke gotovo sasvim izvan mogućnosti našeg utjecaja. I naše reakcije na stres su vrlo različite - od onih koje teže prema rješavanju problema koji je izazvao stres do onih kojima se pokušavaju samo umanjiti naše emocionalne reakcije na stres.
Smatra se (B. Compas) da u psihološkom smislu loše posljedice nastaju kada osoba u stresnoj situaciji primijeni pogrešan pristup suočavanju sa stresom - npr. bijeg od rješavanja i emocionalno reagiranje na problem na koji objektivno može utjecati, ili pak, uzaludnim ili pogrešnim nastojanjima rješavanja problema koji je realno izvan njenog utjecaja.
S vremenom, kod pojedinih osoba može određeni stil suočavanja sa stresom postati karakterističan za tu osobu. Samim time veća je vjerojatnost da će njeno ponašanje u nekim stresnim situacijama biti neprimjereno.
Uobičajeni oblici suočavanja sa stresom su:
➜ Aktivni pristup i pokušavanje rješavanja uzroka stresa (razmisliti o tome može li se i kako riješiti uzrok problema, što mogu učiniti da ga riješim ili spriječim, krenuti u akciju rješavanja).
➜ Izbjegavanje, negiranje postojanja problema, potiskivanje i pokušaj zaboravljanja problema.
➜ Pokušaj smanjivanja stresa ispucavanjem ljutnje na nekom ili nečem drugom (izvikati se, razbiti nešto, potući se). Ovaj način možda u prvom trenutku smanjuje napetost koja je bila izazvana prvotnim problemom, ali vrlo često zapravo stvori još i dodatne probleme.
➜ Traženje podrške, razumijevanja i pomoći od bliskih osoba - prijatelja, članova obitelji. Ovakva se podrška može tražiti od načina “da me samo netko sasluša”, preko načina da tražim savjet, do načina da tražim konkretnu pomoć u rješavanju problema.
➜ Pokušaj smanjivanja doživljaja stresa na način da se o njemu optimistično razmišlja po principu “ne dao Bog većeg zla …”
➜ Izbjegavanje razmišljanja o problemu na način da se osoba intenzivno aktivira na nekom drugom području koje ju zaokuplja i veseli - npr. sudjeluje ili prati sportska natjecanja, predstave, glazbu i sl.
Razmislimo li o svojem načinu reagiranja na neki problem, možda možemo procijeniti koliko je taj način dobar i, ako nije, možemo li ga promijeniti ili zamijeniti nekim prilagođenijim i učinkovitijim. Istraživanja su pokazala da su neki ljudi s određenim načinom ponašanja posebno podložni stresu (Friedman, M. i Rosenman, R. H.).
To su osobe s tzv. A tipom ponašanja. Ljude s A tipom ponašanja prepoznajemo po tome što:
➜ u govoru izrazito naglašavaju ključne riječi,
➜ navode razgovor na ono što njih zanima,
➜ dok druga osoba govori, oni razmišljaju o nečem drugom,
➜ stalno požuruju ljude i ispituju ih jesu li završili posao,
➜ stalno su u pokretu i sve rade brzo (jedu, govore, hodaju …),
➜ trpe od kroničnog nedostatka vremena,
➜ obično su vrlo nestrpljivi i sve im se presporo odvija,
➜ razmišljaju ili rade dvije ili više stvari istovremeno,
➜ teško podnose slobodno vrijeme, osjećaju se krivima ako se odmaraju i ništa ne rade.
Za razliku od tipa A ljudi s tipom B ponašanja:
➜ strpljivo slušaju dok druga osoba govori i ne prekidaju,
➜ ne rade više stvari istovremeno nego se usredotočuju na jednu,
➜ stvaraju oko sebe umirujuću atmosferu,
➜ nisu pod vremenskim pritiskom i nisu nestrpljivi,
➜ čitaju knjige koje zahtijevaju usredotočenost,
➜ nemaju potrebu pokazivati ili razgovarati o svojim postignućima,
➜ u igrama im je najvažnije zabava i opuštanje, a ne pokazivanje svoje superiornosti,
➜ u stanju su odmarati se i ne raditi ništa pri tome ne imajući osjećaj krivnje,
➜ polako jedu i uživaju u jelu,
➜ imaju hobi kojih ih zaokuplja.
Sažeto rečeno - tip A je stalno napet, tip B je uglavnom opušten.
U sljedećem broju moći ćete primijeniti nekoliko upitnika kako biste utvrdili jeste li tip A ili tip B, jeste li pod stresom, kolikoj količini stresa ste izloženi …
Naravno, stres prvenstveno zabrinjava zaposlenike. No trebaju li njegove posljedice zabrinjavati i poslodavce? Pogrešni su stereotipi prema kojima su stresu izloženi zamo zaposlenici. Poslodavci su njemu itekako svakodnevno izloženi. Razlika je u tome što su zaposlenicima češći izvor stresa zahtjevi samih poslodavaca, a poslodavcima neka vanjska situacija, ali i postupci zaposlenika.