Mala škola implantologije - šećerna bolest i implantati
Prof. dr. sc. Andrija Bošnjak

Niz je faktora kojima šećerna bolest dovodi do promjene stanja u usnoj šupljini, od kojih je nedostatak sline (kserostomija) jedna od važnijih. No, i količina šećera u samoj slini utječe na promjene u bakterijskoj flori usta pa je tako kod osoba s dijabetesom češća pojava karijesa, ali i parodontalne bolesti.

Odumiranje mikrocirkulacije, tankih krvnih žila koje dovode hranjive tvari do zubnoga mesa, smanjit će reakciju na mikroorganizme koji uzrokuju upalu, ali isto tako će dovesti do smanjene mogućnosti obrane izostankom upalnih stanica koje se bore protiv invazije parazita. Gubitak zuba kod pacijenata sa šećernom bolesti po nekim je istraživanjima čak i 6-7 puta veći nego kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti. 

Logično se nameće pitanje rekonstrukcije i nadomještanja zuba kod osoba oboljelih od dijabetesa. Je li moguće i njima predložiti implanto-protetsko rješenje usprkos teškoj sistemskoj bolesti? Jesu li rizici pri ugradnji implantata dijabetičarima veći nego kod zdravih osoba? Kakva je prognoza implantata kod pacijenata koji boluju od dijabetesa?

Odgovore na ova pitanja nije lako dati, no danas se, zahvaljujući suvremenim dijagnostičkim metodama te terapijskim postupcima rizik i šteta od dijabetesa mogu svesti na najmanju moguću razinu. Prije svega je potrebna kontrola razine šećera (ili glukoze) u krvi koja se mjeri prema postotku glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) u cirkulaciji. Ona ne bi smjela prelaziti 7%.

Druga razina je stupanj oralne higijene, odnosno stanja mekih tkiva u usnoj šupljini koja bi trebala biti bez upale i s minimalnom količinom naslaga (manje od 15% površina zuba prekrivenih biofilmom).

Treću razinu predstavlja razina preostale kosti, odnosno ležišta za implantate. Usljed smanjenog regenerativnog potencijala, vjerojatnost oseointegracije može biti umanjena kod pacijenata s teškim oblikom šećerne bolesti.

U slučajevima kada još postoje neki zubi u ustima dijabetičara, potrebno je procijeniti njihovu održivost te odrediti dugotrajnu prognozu. Svi zubi sa sumnjivom prognozom (pomični, s upalama, loše liječeni, puknuti), trebaju se eliminirati jer su potrebni potpuno zdravi uvjeti prije postavljanja implantata u usta osoba sa šećernom bolesti.

Nakon provedene detaljne dijagnostike, parodontalne uzročne terapije (uklanjanje tvrdih i mekih naslaga, vađenje loših zuba) te produljenog cijeljenja (ponovno, zbog dijabetesa), moguće je realizirati prvotni plan terapije u onoj mjeru u kojoj on odgovara trenutačnom stanju. Nerijetko nakon svih terapijskih postupaka i promjene u stavu prema oralnoj higijeni dolazi do značajnog poboljšanja stanja u ustima dijabetičara te su potrebne i promjene u planu terapije, no one nikada ne smiju biti u smjeru kompromisa jer takvo što nije prihvatljivo.

Nadomještanje svih zuba (korijenova) implantatima zahtjevan je postupak koji se kod pacijenata s dijabetesom nerijetko radi u nekoliko faza kako bi se izbjeglo otvaranje velikog operacijskog polja.

U poslijeoperativnom tijeku gotovo je uvijek potrebna antibiotska zaštita u trajanju 7-10 dana te intenzivno ispiranje antiseptičkom otopinom (najčešće otopinom klorheksidina, npr. Curasept ili Paroex) koja ne sadrži alkohol kako ne bi iritirala nježnu sluznicu.

Normalno provođenje oralne higijene nastavlja se tek nakon uklanjanja šavova te potpunog cijeljenja rane.

Bez obzira na sistemsku bolest, dugotrajna prognoza implanto-protetskih rekonstrukcija kod pacijenata s dijabetesom je dobra, pod uvjetom da se oni pridržavaju strogo određenih intervala tijekom kojih se provode kontrole. Kontrolna posjeta uglavnom se sastoji od provjeravanja konstrukcije s obzirom na tehničke manjkavosti te kliničke procjene mekih tkiva oko implantata.

Rendgensko snimanje jednom godišnje obvezni je postupak kod ove skupine pacijenata. Dobra suradnja i realna očekivanja pacijenata s dijabetesom preduvjet su za uspješnost terapije, no garancija dugotrajne uspješnosti je dobra kontrola šećerne bolesti te izostanak upale mekog tkiva usne šupljine koji se osigurava redovitim kontrolama i izvrsnom oralnom higijenom.